Prva pomoć kod emocionalne traume

Informativni letak

Trauma (ili posttraumatski stres) je emocionalni „šok“ nakon događaja opasnog po život ili nasilnog događaja. Sve što stavlja naše tijelo u stanje panike i tjera da reagiramo tako da se borimo/ bježimo/ sledimo može nas traumatizirati. Učinci mogu biti trenutačni ili se pojavljuju nakon određenog vremena, a možemo ih osjećati ostatak života.

Trauma je normalna reakcija na ekstremnu situaciju; čak i „snažni“ pojedinci poput vatrogasaca i vojnika mogu ostati traumatizirani.

Uzroci traume uključuju katastrofe, zlostavljanje, silovanje, svjedočenje nasilnom događaju, gubitak, ili druženje s traumatiziranim osobama („indirektna  traumatizacija“). Budući da se trauma događa u trenutku kada naše tijelo smatra da nam je život ugrožen i nema načina za bijeg, i situacije poput medicinskih operacija, emocionalnog zlostavljanja, gubitka voljene osobe ili doma mogu biti traumatične.

Trauma znači da smo zarobljeni u sjećanju na neki po život opasan događaj. Naša tijela i umovi reagiraju kao da se još uvijek nalazimo u takvoj situaciji, upravo sada, iako se ona dogodila u prošlosti.

Oprezni smo, u stavu obrane i pripravni, ili smo puni beznađa, paralizirani i ukočeni. Izbjegavamo stvari koje nas podsjećaju na prošlost i izazivanju bolna sjećanja, odvajamo se od drugih i ograničavamo svoju slodobu. Blokiramo neugodna sjećanja i osjećaje, ponekad se okrećemo drogi i alkoholu. Ponavljamo događaje iz prošlosti, patimo  od napadaja panike ili idemo u stanje nervoze u kojoj reagiramo tako da se „ili borimo ili bježimo“,  čak i kada nema prave opasnosti. Naši životi, zdravlje i veze s drugim ljudima pate, i život nam je ograničen zbog događaja u prošlosti. Ponekad svoju bol iskaljujemo na  drugima ili postajemo auto- destruktivni.

U  prošlosti su takve reakcije bile nužne za naš opstanak. Sada nas štite od preplavljenosti podražajima. Kada shvatimo koliko su nam značajni obrambeni mehanizmi koji se pojavljuju zbog traume, možemo ih postepeno mijenjati kroz opraštanje i prihvaćanje.

Nažalost, trauma nije rana koja se može zaliječiti vremenom. Trauma može godinama utjecati na naš život. Važno je da pokušamo raditi na traumi – na način na koji nam samima najbolje odgovora.

Povezivanje s drugim ljudima i iskreno izražavanje osjećaja je važno, osobito kada želimo sakriti ili izbjeći naše probleme.  Pronalaženje sigurnosti i povjerenja prvi je korak ka izlječenju.

Ipak, samo razgovor možda neće biti dovoljan za izlječenje traume. Ponekad razgovor o traumatičnom događaju znači njegovo ponovno proživljavanje - što neće pomoći.  Ukoliko se čini da se razgovor vrti u krug i ne dovodi do  osjećaja dovršenosti, moguće da samo uzburkava situaciju, a ne pomaže.

Također, neki vjeruju da se trauma može izliječiti tako da „izbacimo sve iz svog sistema“, udaranjem u jastuke ili „ispuhivanjem“ svojih emocija. To može pomoći, ali ponekad samo pogoršava situaciju, ili čak ponovno traumatizira osobu. Pravilno liječenje traume u pravilu je sporije i nježnije.

Terapije, uključujući terapiju reprocesiranjem, dijalektičko-bihevioralna terapiju i kognitivno bihevioralnu terapiju, mogu pomoći određenom broju ljudi. Drugima ove metode možda neće pomoći. Ovaj letak usmjeren je na ono što možemo učiniti jedni za druge kao zajednica. Najvažnije je zapamtiti da je svatko individua – eksperimentirajte i otkrijte što Vama najbolje odgovara i naučite kako pomoći sebi i  drugima.

Znakovi traumatiziranog stanja i okidača:

Učestale misli i sjećanja povezana s traumatičnim događajem; sjećanja i osjećaji koji Vas neprestano ometaju. Kronični strah.

Gledanje u prazno, zamišljen pogled.

Bezizražajni ili zamrznuti pogled i tijelo: smrzavanje i ukočenost. „Praznina.“

Izrazit obrambeni stav i kruto razmišljanje, iritabilnost, nagle pretjerane reakcije.

Preopterećenost seksualnošću i stalan interes.

Neugoda, bol, stres, bolest: „živac.“

Vraćanje traumatičnim situacijama.

Kada je osoba upravo doživjela traumu:
 1. Prvo se usredotočite na sve povrede, medicinske probleme ili fizičke potrebe.

2.   Nađite sigurno mjesto.

3.  Ne odlazite ponašajući se kao  da se ništa nije dogodilo.  Ostanite na suhom i toplom i smirite se. Drhtanje i emocionalnost je dio procesa izlječenja, i bolje je od otupljivanja osjećaja.

4.   Ako osoba želi razgovarati, poslušajte ju bez prekidanja ili mijenjanja teme.

5.   Potičite ih da potpuno osjete svoje tijelo. (Vidi dolje.)

Tjelesni osjet : Ključ prve pomoći pri traumi

Trauma nas odvaja od naših tijela. Kada smo u nesavladivoj opasnosti, kao mjera zaštite, odvajamo se ili „napuštamo“ naše tijelo. Kasnije se ovaj obrambeni mehanizam ne isključi i postane kontraproduktivan. Ključ izlječenja traume je u vraćanju u naše tijelo, osjećajući tjelesne osjete i dajući našem tijelu osjećaj sigurnosti i budnosti.

Pitajte: „Kako znate da ste tužni? Stežu li Vas prsa ili grlo? Kako znate da se bojite? Imate li osjećaj hladnoće, ili loš osjećaj u trbuhu? U potpunosti ga osjetite. Koliko je taj osjećaj velik? Mijenja li se? Što je sljedeće što osjećate?“ Slušajte bez prekidanja i ostavite dosta vremena za osjećanje i odgovaranje.
Primirite se i pronađite nešto što će umiriti osobu, to također  pomaže. Držanju očiju otvorenima je najčešće najbolji način fokusiranja na tjelesne osjete.

Ukoliko osoba uopće ne može osjetiti svoje  tijelo, pitajte: „Možete li osjetiti svoje noge na zemlji?“ Primite njihovu ruku i upitajte „Možete li osjetiti moju ruku?“  Uvijek postavite pitanje prije no što dotaknete osobu. Tražite dopuštenje da se lagano krećete pokraj osobe i dodirnite njihove noge i stopala. Možete lagano primiti i pritisnuti njihova stopala prema zemlji.

Ukoliko osoba gleda u daljinu, priča u cirkularnim rečenicama, povučena je ili potresena, potaknite ju da vrati svoju pažnju na okolinu.  Recite osobi da pogleda uokolo. Postavite pitanje kakve boje vidi, može li ih nabrojiti. Upitajte koje osjete osjećaju u svom tijelu. Kada je osoba zaokupljena traumatičnim sjećanjima, pronađite nešto što će joj odvući pažnju. Upitajte: „ Kada ste se osjećali  sigurno i mirno? Možete li opisati prizore, zvukove, mirise i boje iz tog vremena?“. Recite im da osjete svoje tijelo.

Ukoliko osoba ima obrambeni stav ili ne želi surađivati, prekinite. Promijenite temu, otiđite u šetnju, ostavite razgovor ili posao za kasnije.  Kada Vas traumatizirana i defenzivna osoba vidi kao prijetnju, teško ih je uvjeriti da će njihovi osjećaji „samo nestati“ ili da će uvidjeti da se samo prisjećaju traumatičnog događaja. Pričekajte dok se ne smire kako bi započeli razgovor. Ukoliko je tjelesni osjet neugodan, pokušajte pronaći osjet, čak i slab, koji je neutralan ili pozitivan, i usredotočite se na  njega. Prebacujte se s neugodnog na ugodan osjet. Primijetite da li ima promjena u disanju, toplini ili drhtanju. To je normalno; neka osoba u potpunosti osjeti tijelo.

Prihvaćanje naših osjećaja

Osjećaji straha, krivnje, gubitka, tuge ili bijesa normalni su u stanju traume. Ne osuđujte te osjećaje kod sebe ili kod drugih. Poslušajte s prihvaćanjem i brigom.

Okidači:

Lista situacija i stvari koje su okidači traumatičnih sjećanja i  onih koja Vas uzrujavaju može biti veoma korisna. Okidači mogu biti obljetnice, osobe, mjesta i situacije.  Naučite kako izbjegavati te okidače, postupno im se izlažite, ili se pripremite za njih. Zamolite prijatelje za pomoć.

Elementi pomoći:

Napravite popis stvari koje vaše tijelo čine snažnim i zbog kojih se osjećate sigurno. To može biti bilo što, na primjer šetnja ili kupka, vježbanje ili sportske aktivnosti, slušanje glazbe ili igranje sa psom. Stavite na listu aktivnosti koje ste radili prije i želite ih ponoviti.  Čuvajte popis i nadopunjavajte ga kada pronađete nove aktivnosti.

Disanje:

Opušteno, duboko disanje može pomoći kod simptoma traume. Udobno se smjestite i lagano uključite svoj trbuh, prsa i ramena u disanje, i izdahnite kroz ramena, prsa i trbuh. Lagano dišite – bez napora – ali dopustite si spore, duboke udisanje. Nekoliko minuta ovakvog disanja može Vam pomoći da se umirite.

Fizičko zdravlje:

Osobe koje su pretrpjele traumu imaju oslabljen imunološki sustav i lakše se mogu razboljeti. Kvalitetno se odmarajte i pijte dovoljne količine vode, provodite vrijeme u prirodi, vježbajte, i izbjegavajte nezdravu hranu. Razmislite o uzimanju kvalitetnog multivitaminskog/ multimineralnog dodatka prehrani, s visokim udjelom vitamina B i C.

Farmaceutski lijekovi :

Antidepresivi, sedativi (benzodiazepini), i drugi farmaceutski lijekovi mogu pružiti kratkotrajno olakšanje i pomoć kod slučajeva jake anksioznosti i nesanice. Takvi lijekovi imaju vrlo opasne nuspojave i otrov su za tijelo. Dugotrajna uporaba takvih lijekova može dovesti do ovisnosti, pogoršati anksioznost i nesanicu, poremetiti proces samoizlječenja, a uzimanje prekomjerne doze može dovesti do smrti. Izbjegavajte ih ili koristite s oprezom.  Alternativna, holistička ili prirodna medicina mogu biti korisne kod traume. Nakon događaja 11. rujna i uragana Katrina u Sjedinjenim Američkim  Državama, akunpuntkturisti su pružili trenutačno olakšanje osobama koje su proživjele traumu, uključujući  vatrogasce i medicinsko osoblje.

Pomoć djeci koja su doživjela traumu:

1. Pobrinite se za fizičko stanje djeteta. Pripazite da je dijete na sigurnom, na toplom i suhom.

2. Smirite sebe – tako ćete pomoći i djetetu.

3. Recite djetetu da je u redu ako plače, drhće ili se trese. Lagano ih primite i recite: „Sve će biti u redu. Slobodno plačeš/ ljutiš se. Oslobodi svoje osjećaje.“

4. Slušajte dijete i recite da su njegove emocije u redu. Ne pokušavajte zaustaviti njegove osjećaje ili ušutkati ih.

5. Kasnije, pitajte dijete što se dogodilo. Upotrijebite igračke ili lutke. Krenite polako da se dijete ne osjeća preopterećeno. Pitajte što osjeća u svom tijelu, gdje to osjeća,  kakav je to osjećaj. Stanite i ponovite mu da će sve biti u redu, i vratite se kasnije kada se umiri.

Autor: Will Hall; wiltonhall@gmail.com.

Izvori: Peter Levine, Judith Herman.

Zahvala: Julie Diamond. Verzija12-08.

Prijevod: Dorotea Fotivec