Kontroverzna Bliblija poremećaja

Posljednjih 14 godina preko 400 internacionalnih stručnjaka iz područja psihijatrije, psihologije, sociologije, defektologije i sličnih grana pod vodstvom APA-e (Američke asocijacije psihijatara), sjedili su zajedno, razmišljali, pisali i debatirali o novom Dijagnostičkom i statističkom priručniku mentalnih poremećaja, poznatijem pod imenom DSM 5. Produkt njihovog zajedničkog rada ugledat će svjetlo dana ovog vikenda, i prije samog izlaska podijelio je struku, javnost i medije.

S jedne strane nalaze se humanistički, egsitencijalističko-fenomenološki,  self psiholozi  i bore se protiv hiperinflacije u dijagnostici poremećaja i shodno tome medikalizaciji šire populacije. S druge strane Američka asocijacija psihijatara zdušno brani izdavanje nove Biblije poremećaja u svrhu, pogađate, identifikacije ljudi kojima treba pomoć.

Što je sve poremećaj?

Za razliku od dijagnostike prema uzorcima krvi kod, recimo, raka, dijabetesa i ostalih bolesti,

kod psihijatrijske dijagnostike poremećaj se zaključuje prema simptomima ponašanja unutar ordinacije. Ukoliko ste možda uznemireni prilikom razgovora s psihijatrom, što je apsolutno normalno, jer je osoba u bijeloj kuti preko puta vas, i vi koji dolazite po pomoć niste u istoj poziciji, mogli biste lako dobiti etiketu anksioznog poremećaja. I na to nadogradnju. Ukoliko nastavite dolaziti.

Gomilanje stvari (hoarding) (svi manje-više imamo nešto što gomilamo ili poznajemo ljude koji to rade) u ovom izdanju Priručnika više nije dio opsesivno-kompulzivnog poremećaja, već je poremećaj sam po sebi. S druge strane termin "Aspergerov sindrom" (visoko funkcionirajući autizam) ukida se u korist termina "Spektar autističnih poremećaja" što je, dakako, izazvalo mnogo nezadovoljstva kod roditelja.

Termin "mentalna retardacija" se ukida s objašnjenjem da je previše uvredljiv, i umjesto njega koristi se termin "intelektualne poteškoće". Dijagnoza ovog poremećaja u novom priručniku neće biti bazirana samo na IQ testiranju kao do sada, već će uključivati oglede o sposobnosti samostalnog života i kognitivne sposobnosti.  Ovo je također uzburkalo duhove, te je udruga pod imenom "Glas retardiranih" tražila  da se promjene ukinu, uz argument da društvo treba odbaciti stigmu termina "retardacija" prije nego li je zamijeniti terminom "poteškoća".

 Gore spomenuta asocijacija psihijatara APA ne želi otkriti koliko će točno poremećaja sadržavati novi priručnik, no na ta pitanja odgovaraju da će novi Priručnik sadržavati otprilike isti broj dijagnoza kao i stari DSM IV što znači 283 dijagnoze na 943 stranice.

Tugovanje, depresija, PTSP, anskioznost, promjene raspoloženja, smetnje pamćenja, poremećaj pažnje spadaju u mentalne poremećaje, a ako ste osoba koja ovog trenutka ima sreću da ima posao i voli posao koji radi, prekomjeran rad bit će okarakteziran ovisnošću. Ako pak radite posao koji je potplaćen, kojeg ne volite, na kojem vas izrabljuju i protiv toga se bunite imate "Poremećaj nedostatka poslušnosti". 

Ovime se pokušavaju marginalizirati ljudi koji jednom, kad uđu u zdravstveni sustav, dobiju stigmu poremećaja. Teško da će njihova okolina, a osobito vlastodršci više ikad percipirati te ljude sposobnima za donošenje bilo kakve odluke o bilo čemu. I fokus sa nesposobnosti vlasti, nepravde, siromaštva i svih problema s kojima se danas susrećemo prebacit će se na našu nesposobnost da se prilagodimo. 

Jer ako imamo emocije prema tom kaosu, vjerojatno je negdje u pozadini poremećaj. I to treba liječiti lijekovima koji neutraliziraju te iste emocije, receptore u mozgu, stvaraju zombije koji su indiferentni na sve što se oko njih događa.

Predviđam još veći rast u skoroj budućnosti  farmaceutske industrije, pa ako mešetarite na burzi i bavite se dionicama, evo i jedan ekonomski savjet za brzu zaradu. Zaboravite savjest, ona vjerojatno spada u poremećaj.

I dok se u ovom trenutku kod nas diže bura što to jest obitelj, deklarativno, normativno,

spolno, rodno, te tko je zaslužan da bude primljen u instituciju braka, novi Priručnik djeci dodjeljuje različite etikete poremećaja i shodno tome liječenja, pogađate opasnim, jakim lijekovima koji istu tu djecu pretvaraju u poslušniju, smireniju, općenito društveno prihvatljiviju. Što otvara veliki prostor manipulacije roditelja koji u suradnji sa liječnicima drogiraju vlastitu djecu. Kod nas se o tome kakvi su roditelji ljudi, nešto manje priča, bitnije je kojeg su spola.

Postoji li alternativa?

Posao psihoterapeuta, psihijatra, psihologa i svih stručnjaka koji rade kako bi pomogli i poboljšali život onoga tko se nalazi u nekom težem periodu svog života često je uspoređivan s radom umjetnika. Pronaći pravi ton, melodiju, dodati flautu, klavir ili neki drugi instrument, skladati simfoniju nije ništa drugačije nego li ući s nekim u njegov život, osjetiti muku, radost, strahove i nadanja te pokušati zajedničkim naporima ponovo stvoriti simfoniju nečega što je možda ispalo iz tonaliteta. Duboki, iskreni razgovori, suosjećanje, slušanje nekoga uistinu, možda i prvi put u njegovom životu, stoje nasuprot medikalizaciji i stigmatizaciji poremećajima. 

No, taj put je težak i dug i s obzirom na instant društvo u kojem živimo, logično je da će se pribjegavati instantnim rješenjima. Ne dopustite da vas etiketiraju, borite se i pokažite u svom spektru normalnosti od tuge do smijeha i poslušajte onoga koji vam se obraća za pomoć. Tada možda ni psihijatar neće biti potreban.

Napisala: Maja Gladović

Izvor: H-alter, 17. 05. 2013